Mnogi radnici nemaju dovoljno godina radnog staža za odlazak u penziju, pa se pitaju da li zakon dozvoljava kupovinu staža.
Zaposleni koji su radili duže od 45 godina, iako su znali da im te godine ne mogu ući u obračun penzije, poput pilota koji je radio 51 godinu, prethodnih dana su se pitali kome da se obrate da se ova nepravda ispravi za ubuduće. I to kako za one za koje je poslodavac uplaćivao duže nego što je bilo potrebno i za penzijsko i za zdravstveno, ali i za one kojima malo fali da imaju minimum od 15 godina radnog staža, a kojima novac, takođe, propada iako su sve te godine radili.
Primer je T. M. iz Kragujevca, koja je 1960. godište i ove godine ispunjava uslov za penziju, ali ima nepunih četrnaest godina staža i trenutno nije u radnom odnosu. Nju zanima šta ako ne uspe da nađe posao i ispuni još tu jednu godinu staža – da li može da dokupi staž da bi imala pravo na penziju?
Među onima koje ovo pitanje zanima je i advokat iz Subotice I. M. koji već dugo vodi sudski spor sa penzijskim fondom. Sudski spor između njega i penzijskog fonda se nastavio iako je, kako je objasnio odlukom Vrhovnog kasacionog suda, pre par godina dobio odgovor da zakonski nije morao da uplaćuje doprinose posle 45. godine nakon čega je fond PIO podneo žalbu i to je još u procesu.
On kaže da ako se već govori o solidarnosti penzijskog sistema da bi ta solidarnost trebalo da se odnosi i na one koji imaju preplaćeni staž, ali i na one kojima vrlo malo fali da bi ispunili uslov za penziju. Prema važećem penzijskom zakonu nije moguće dokupiti staž, odnosno nije moguće jednokratnom uplatom doprinosa nadomestiti staž do uslova za penziju.
Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, tačnije odredbama člana 15, omogućeno je da građani sami uplaćuju doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Sva lica koja su na ovaj način uključena u osiguranje, u periodu njegovog trajanja ostvaruju staž osiguranja koji je izjednačen sa drugim osnovama osiguranja i uračunava se, kako za sticanje uslova za penziju, tako i za utvrđivanje mesečnog iznosa penzije.
Doprinosi po ovom osnovu se uplaćuju mesečno na jednu od 13 ponuđenih osnovica. Plaćanje doprinosa je regulisano Zakonom o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje i obavezno je za sva lica koja su uključena u obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje. Shodno tome, i u slučaju kada osiguranik ima više od 45 godina staža, ukoliko je uključen u obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, on ima obavezu plaćanja doprinosa.
Takođe, za zaposlene koji su u radnom odnosu posle navršene 65. godine žoivota poslodavac je u obavezi da, kao i do tada, uplaćuje doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, na osnovu kojih se utvrđuje ukupan staž osiguranja do prestanka zaposlenja.
Sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, zasnovan na tekućem finansiranju, počiva na principima obaveznosti, solidarnosti i uzajamnosti i ne predviđa mogućnost povraćaja doprinosa. Dakle, povraćaj doprinosa, prema važećim propisima, nije moguć ni u slučaju kada neko ima manje od 15 godina staža neophodnih da bi se, uz propisane godine života, ostvarilo pravo na starosnu penziju, a takođe ni u slučaju nastavka plaćanja doprinosa za lice koje je uključeno u obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, nakon navršenja 45 godina staža, koliko najviše može iznositi penzijski staž za obračun visine penzije.
Isti zakon predviđa da je uplata doprinosa obavezna ako se nastavi s radom posle 65 godine. Ali u skladu sa Zakonom o PIO, penzijski staž za obračun visine penzije može iznositi najviše 45 godina, tako da će se osiguraniku ukoliko ima navršenih 65 godina života, ali ima manje od 45 godina staža, doprinosi do navršenih 45 godina staža uzimati u obzir prilikom obračuna visine penzije.
